среда, 9. јул 2014.

Samopouzdanje

Samopouzdanje je izuzetno važno u skoro svim oblastima našeg života. Napredovanje u obrazovanju, karijeri čak i u odnosima sa drugim ljudima je velikim delom određeno našim nivoom samopouzdanja. Na osećaj samopouzdanja utiču dve bitne karakteristike:
  • Samoefikasnost - svest o tome da možemo da odradimo određene aktivnosti i da budemo dobri u tome. U suštini to predstavlja naše uverenje da možemo da odradimo neki posao (ili da položimo ispit) jer znamo da posedujemo potrebne kapacitete za to a čak i da ne uspemo u tome znamo da smo dali sve od sebe.
  • Samopoštovanje se odnosi na generalno uverenje u to da mi možemo da se nosimo sa životnim problemima i da mi imamo prava da budemo srećni i zadovoljni (a ne da ta prava imaju samo drugi ljudi oko nas). 
Nivo samopouzdanja koji imamo se manifestuje u našem ponašanju, govoru tela, načinu na koji govorimo čak i u tome šta govorimo. Pročitaj narednu tabelu i izanaliziraj svoje ponašanje, probaj da pronađeš sebe u nekim karakteristikama. Da li više ispoljavaš "nesamopouzdano" ponašanje? Možeš li za sebe da kažeš da si samopouzdan/a?

Samopouzdano ponašanje
Nesamopouzdano ponašanje

Radiš stvari za koje TI misliš da su ispravne, bez obzira što te drugi kritikuju ili ismejavaju zbog toga


Tvoje ponašanje je isključivo vođeno mišljenjima drugih ljudi, izuzetno ti je stalo do njihovog odobravanja.


Spreman/na si da preuzmeš rizik i da radiš duplo više da bi ostvario/la svoje ciljeve


Ne izlaziš iz svoje „zone prijatnosti“, ne preuzimaš rizike i zadovoljavaš se malim uspesima jer se plašiš neuspeha


Spreman/na si da priznaš svoje greške i da učiš iz njih


Radiš naporno da bi prikrio/la svoje greške kako drugi ne bi uvideli i ne bi te kritikovali

Prihvataš komplimente dostojanstveno – ipak znaš da si neke zaslužio/la: „Hvala, stvarno sam naporno radio/la, drago mi je što prepoznajete moje napore.“


Zanemaruješ komplimente koje ti drugi ljudi upućuju, čak si nekada i vrlo neprijatan/na: „O to nije ništa, svako bi to mogao da uradi, čak i ti...“


Ako se više prepoznaješ u drugoj koloni, ima nade za tebe : ) jer je samopouzdanje veština koja se može naučiti u bilo kom dobu, teško je i traži puno truda sa tvoje strane ali se na kraju isplati jer su samopouzdani ljudi generalno pozitivniji, optimističniji - čaša je uvek na pola puna, veruju u svoje sposobnosti i poštuju sebe ali i druge... Verovatno se pitaš kako onda da postaneš samopouzdaniji? Jedan od načina je da kreneš da radiš na osnaživanju svojih sposobnosti tako što ćeš postavljati realne ciljeve i dati sve od sebe da ih i ostvariš, pri tom uvek treba da budemo svesni kada možemo nešto da ostvarimo a kada ne, i da to prihvatimo tj. da ne "terorišemo" sebe zahtevima za savršenstvom. Uživajmo u našoj nesavršenosti!

Tekst priredila: Tea

петак, 4. јул 2014.

Zavisnost i zdravlje

Zavisnici od droga, pored zavisnosti, imaju i druge probleme sa zdravljem kao što su: kardiovaskularni problemi, problemi sa plućima, mentalni poremećaji... 
  • Nikotin je adiktivna supstanca koja se nalazi u cigaretama i drugim oblicima duvana. Pušenje povećava rizik da će se osoba razboleti od raka, bolsti pluća, emfizeme i kardiovaskularnih bolesti. Smrtnost prouzrokovana pušenjem je iznenađujuće velika, istraživanja pokazuju da je u toku XX veka čak 100 miliona ljudi širom sveta umrlo zbog upotrebe duvana. Neke projekcije su da, ako se ovako nastavi, da će ova brojka u XXI veku dostići vrednost od 1 milijarde umrlih usled pušenja.
  • Upotreba alkohola može da ošteti mozak i druge telesne organe. Istraživanja pokazuju da alkohol posebno utiče na cereblarni korteks (oblast mozga koja je učestvuje u donošenju odluka i odgovornom ponašanju); hipokampus (deo mozga koji je važan za učenje i pamćenje) i mali mozgak (zadužen za koordinaciju pokreta). Na osnovu ovoga možemo da pretpostavimo koje su to posledice koje dugotrajna upotreba alkohola može da ostavi na naš mozak a posledično na naše ponašanje.
  • Marihuana je najčešće zloupotrebljavana psihoaktivna supstanca, posebno među mladim ljudima. Ova droga utiče na sposobnost učenja i pamćenja; sposobnost fokusiranja pažnje i koordinaciju. Ujedno povećava nivo otkucaja srca (te oštećuje srčani mišić), narušava rad pluća i može da proizvede psihoze tj. da osoba vidi ili čuje stvari kojih u realnosti nema. Ovo je vrlo opasno jer vremenom osoba koja konzumira marihuanu može da ima osećaj da ludi i da proizvede vrlo opasne posledice po sebe ili druge.
  • Inhalantni su isparljive supstance koje većina ljudi ima u svojim kućama (razni lakovi za kosu, boju... sve aerosolne tvari) i koje mogu da izazovu promene u mozgu. Inhalatni su izuzetno otrovni i mogu da ugroze bubrege, srce, pluća i mozak. Čak i zdrava osoba može da doživi srčani udar nakon samo jedne epizode dugotrajnog udisavanja inhalanata.
  • Kokain je jak adiktivni stimulant koji momentalno utiče na rad mozga. Uzimanje male količine kokaina stvara intenzivan osećaj euforije, pričljivost, mentalnu budnost... Dugotrajno konzumiranje kokaina može da bude pogubno po zdravlje. Pored zavisnosti, dolazi do oštećenja kardiovaskularnog sistema (od najčešćih poremećaja ove vrste su poremećaj srčanog ritma što može da dovede do srčanog udara, disajnih problema, bol u grudima...), česti su i neurološki problemi (glavobolje, napadi, udari), problemi sa sistemom za varenje takođe su česte posledice uzimanja kokaina. Naravno, u slučaju intrevenoznog uzimanja kokaina postoji opasnost od širenja HIV virusa (deljenje šprica sa zaraženom osobom) kao i hepatitis C.
  • Heroin je droga koja se proizvodi od morfijuma (koji se dobija iz semena maka, i prema tome se još naziva i opijatom). Vrlo brzo stvara zavisnost. Heroin proizvodi značajan osećaj euforije i opuštenosti. Posledice konzumiranja heorina su pored zavisnost (koja je sama po sebi vrlo opasna i iscrpljujuća bolest) i problemi sa krvnim sudovima, srčanim zaliscima, promene u načinu funkcionisanja mozga (usporavaju se neke reakcije, osoba slabije pamti, uči, ima probleme sa koncentracijom i pažnjom), poremećaji u radu pluća, problemi sa funkcionisanjem mišićnog sistema, naravno i ovde postoji rizik (u slučaju deljenja šprica) od dobijanja HIV virusa i hepatitisa C.
  • LCD je jedna od najjačih halucinogenih droga (vrsta droga koje menjaju normalne psihičke procese) čija konzumacija menja psihičko stanje osobe. Uzimanje LCD dovodi do toga da osoba vidi izuzetno žive slike i predstave kojih u stvarnosti nema, ili čuje, oseća stvari kojih nema. Ono šta osoba doživljava su u stvari halucinacije koje u slučaju da osoba ne može da se kontroliše mogu da budu vrlo opasne i da produkuju značajni strah i paniku kod osobe, što može da dovede do nesmotrenog ponašanja čije posledice nekada mogu da budu i nepovratne - i upravo je zato konzumacija bilo koje od halucinogenih droga vrlo opasna. Ujedno, nakon prestanka uzimanja droge može da dođe do javljanja uspomena (flashback) tj. simptoma sa svim štetnim posledicama kao i za vreme uzimanja droge. Posledice konzumiranja LCD, pored promene svesti, su i promene u krvnom pritisku, radu srca, smanjenje apetita, pospanost, kao i podrhtavanje celog tela.
  • Ekstazi (MDMA) je stimulans koji takođe ima halucinogene efekte te prema tome u isto vreme ubrzava rad centralnog nervnog sistema ali i menja svest osobe. Ekstazi počinje da deluje posle 20 minuta od uzimanja i dovodi do pojačane budnosti, energičnosti. Kratkoročne posledice uzimanja ekstazija su povišena temperatura, povišen krvni pritisak, ubrzan rad pulsa, nekada se javlja i povraćanje i značajna dehidratacija, ujedno postoji i veliki rizik od iznenadnog zastoja srca i smrti. Dugotrajno konzumiranje ekstazija dovodi do srčanih problema, promena na mozgu, problema sa bubrezima...
  • Metamfetamini vrste droga koje stvaraju izuzetan osećaj euforije, uzbuđenost. Kratkoročne posledice su povišenje krvnog pritiska, ubrzavanje pulsa, povišena temperatura kao i pojačavanje libida te postoji opasnost od izlaganja rizičnom seksualnom ponašanju. Dugoročno metamfetamini mogu dovesti do promena na mozgu, oštećenja zuba, neuhranjenosti, javljanje hroničnog osećanja bola...
  • Sredstva za smirenje (psihodepresori) poznati kao sedativi jer usporavaju ili smanjuju funkciju mozga i celokupnog organizma. Njihov efekat varira od blagog osećaja prijatnosti i opuštenosti do potpune sedacije tj. smiranja i gubitka svesti. Ovo su sredstva koja se najčešće dobijaju na recept od lekara i prema tome se ne smeju uzimati na svoju ruku jer mogu da dovedu do prestanka disanja pa i do smrti. Najpoznatije grupe lekova su barbiturati, benzodiazepini, analgetici, trodon...
Tekst priredila: Tea


















четвртак, 3. јул 2014.

Mozak i droga

Droge su hemikalije koje utiču na način na koji mozak radi tj. na način na koji nervne ćelije primaju, šalju i obrađuju informacije. Neke droge, kao što su marihuana i heroin,  aktiviraju neurone jer njihova hemijska struktura imitira način delovanja prirodnih neurotransmitera (hemijske supstance mozga koje utiču na aktiviranje i/ili inhibiranje aktivnosti nervnih ćelija). Ova sličnost u hemijskoj strukturi služi da "prevari" mozak i da dozvoli da data supstanca izvrši promene na nervnim ćelijama. Ono što je razlika u odnosu na prirodne neurotransmitera jeste to da promena na nervnim ćelijama uzrokovana konzumacijom droga nije normalnog nivoa tj. ona je prenaglašena te stvara vrlo opasne promene u strukturi i funkciji mozga.

Većina droga koje se zloupotrebljavaju direkno ili indirektno utiču na deo mozga koji je zadužen za osećanje prijatnosti tj. onaj deo mozga koji potkrepljuje naše ponašanje. Ovaj uticaj se vrši preko neurotransmitera dopamina čija veća količina u mozgu utiče na osećanje prijatnosti i potrebu da ponovimo određeno ponašanje (uzimanje droge) kako bi ponovili osećaj prijatnosti. Dopamin je neurotransmiter koji se nalazi u regionu mozga koji reguliše pokrete, emocije, misli, motivaciju i osećanja povezana sa prijatnošću. Preterana stimulacija ove oblasti mozga, tj. puštanje velike količine dopamina u ovaj region mozga, stvara osećaj euforije i upravo zato posle prve konzumacije droge sledi druga jer čovek ima prirodnu potrebu da ponovi aktivnosti koje su mu proizvele prijatnost. Prema tome, zavisnost je rezultat učenja - naš mozak pamti one aktivnosti koje su prethodile određenim osećanjima - uzimanje droge prethodni osećanju euforije i prema tome mi ćemo zapamtiti upravo te aktivnosti i znaćemo šta treba da uradimo kako bismo sledeći put proizveli isto to stanje. 
Problem sa upotrebom droge radi stvaranja osećanja prijatnosti jeste u tome što ona stvara vrlo brzo i vrlo intenzivno prijatnost, i to je ono što čoveka zavede i vremenom neke druge manje bezopasne aktivnosti u poređenju sa drogom nemaju šansu, one jednostavno nisu dovoljne. 

Šta se dešava sa mozgom ako nastavimo da uzimamo drogu?
Tokom vremena konzumacije droge, mozak se prilagođava na značajno veliku količinu dopamina tako što ili proizvodi manju količinu dopamina od potrebne ili smanjuje broj receptora za oslobađanje dopamina. Šta to znači? To znači da u mozgu zavisnika dopamin vremenom ne može više da proizvede isti osećaj zadovoljstva posle uzimanja droge tj. nivo dopamina bude manji te je potrebno uzeti veću količinu droge kako bi se proizveo isti efekat. U nauci se ovo naziva tolerancija na određenu količinu droge.

Tekst priredila: Tea

уторак, 1. јул 2014.

U čemu je problem ako droga čini da se osećamo bolje?

Neki ljudi smatraju da droga, pošto popravlja raspoloženje, nije opasna. Ujedno, veruju da oni mogu da kontrolišu uzimanje droge, tj. da ne mogu da postanu zavisnici. I upravo je to jedna od najopasnijih zabluda koju čovek može da ima. Tokom vremena konzumiranja droge, postepeno ona preuzima kontrolu nad životom korisnika. Tada prijatne aktivnosti prestanu da budu prijatne, sve što je ranije čovek voleo da radi prestaje da voli, u ovom momentu ceo život čoveka se vrti oko toga kako da pronađe drogu i da se "uradi". To je trenutak kada je zavisnik uveren da mu je droga neophodna kako bi mogao "normalno" da funkcioniše. Kako osoba nastavlja da uzima drogu tako postaje sve tolerantnija na uzetu količinu droge i vremenom mora da uzima veću količinu droge kako bi se proizveo isti efekat.

Zašto je, posle dugotrajnog konzumiranja droge, teško prestati uzimati istu? 
Prvi put kada osoba uzme drogu to radi svojom voljom, no svaki sledeći put je posledica strukturnih promena u mozgu koje droga proizvodi. Naime, neka istraživanja na mozgu hroničnih narkomana pokazuju da je droga proizvela promene u oblastima mozga koje su zadužene za prosuđivanje, donošenje odluka, učenje, kontrolu ponašanja te upravo to može da bude odgovor zašto narkomani imaju opsesivnu potrebu za drogom i zašto je proces izlečenja dugotrajan i težak. 

Zašto neki ljudi ipak ne postanu zavisnici? Kako to da neki postanu a neki ne?
Odgovor na ovo pitanje je teško dati. Pretpostavka je da postoje ljudi koji su podložniji za razvoj zavisnosti (vulnerabilni) usled brojnih kako bioloških, psiholoških tako i sredinskih faktora koji negativno deluju na osobu i stvaraju pojačanu mogućnost za razvoj zavisnosti u slučaju konzumacije droge. 

Neki od faktora rizika i protektivnih faktora koji utiču na zavisnost od droge
Faktori rizika
Domen
Protektivni faktori
Rano agresivno ponašanje
Individualni
Samo – kontrola
Ne dovoljno razvijene socijalne veštine
Individualni
Pozitivni odnosi sa drugim ljudima
Manjak roditeljske kontrole
Porodica
Podrška i kontrola od strane roditelja
Dostupnost droge
Škola, sredina
Nulta tolerancija psihoaktivnih supstanci u školi (PAS)
Siromaštvo i nerazvijenost
Sredina
Razvijena zajednica
Upotreba PAS od strane vršnjaka
Sredina
Vršnjaci ne koriste PAS, usmerenost na akademska postignuća i druženje

Tekst priredila: Tea

понедељак, 30. јун 2014.

Zavisnost od droge

Zavisnost od droge je hronična bolest mozga koju karakteriše kompulzivna potreba za drogom uprkos negativnim posledicama koje nastaju posle konzumacije droga. Zavisnost od droge je bolest mozga jer konzumacijom droge dolazi do promene mozga - i njegove strukture i funkcije tj. načina na koji mozak radi. Promene na mozgu mogu da budu dugotrajne (nekada na žalost i nepovratne) i mogu rezultirati značajnom promenom u ponašanju osobe koja pati od bolesti zavisnosti.

Zašto ljudi uzimaju drogu? Zašto uopšte i počnu sa tom lošom navikom? Generalno se smatra da ljudi počnu da koriste drogu jer:
- žele da se osećaju bolje - većina droga dovodi do poboljšavanja raspoloženja, proizvode osećaj euforije,
- žele da umanje nivo tuge ili straha, ili stresa - konuzmacijom droga pokušavaju da pobegnu od negativnih osećanja koja imaju,
- žele više da postignu - uverenje osobe da uz konzumaciju droga mogu da budu brži, bolji, pametniji... Student koji uzima "lekove" za povećanje koncentracije, sportisti koji uzimaju steroide kako bi bili najbolji...
- su radoznali i žele da rade ono šta drugi rade - ova potreba je posebno opasna u periodu adolescencije kada je mlad čovek pod značajnim uticajem vršnjaka.

Tekst priredila: Tea



понедељак, 9. јун 2014.

Nesanica

Imate probleme sa spavanjem? Ujutru je budite neispavani? Od silnih problema teško vam je da zaspite?
Nesanica je jedan od najčešćih problema današnjeg doba i može da prouzrokuje brojne psihofizičke probleme. Nesanica uzrokuje probleme u:
- pažnji - teško nam je da obavljamo zadatke koji se ponavljaju
- sporijem reagovanju
- raspoloženju - depresivni smo, razdražljivi, agresivni...
- problemima sa apetitom naime nesanica može da prouzrokuje pojačan doživljaj gladi jer utiče na povećanje nivoa hormona gladi te posledično dovodi do dobijanja na telesnoj težini.
Kako da se naspavamo?
- Spavajte u mračnoj prostoriji
- Nikada nemojte raditi celu noć - ako već morate radite najkasnije do 4 sata jer se tada organizam sam isključuje
- Izbegavajte smenski rad
- Ne ležite punog stomaka, večerajte najmanje dva sata pre spavanja
- Ne trenirajte pre spavanja
- Disciplinujte se - probajte da uvek u isto vreme ležete i ustajete čak i vikendom i slobodnim danima
- Popijte mleko sa medom pre spavanja
Morate da dremate preko dana? No, nekada "odvalite" i po dva, tri sata i onda izgubite ceo dan... Tajna dobre dremke je da se dremka prekine pre nego što uđemo u fazu dubokog spavanja te prema tome dremka ne bi trebala da traje duže od 20 minuta. Dremka od maksimalnih dvadeset minuta dnevno osvežava mozak i čini nas odmornim i produktivnim ostatak dana. Kako da dremamo samo 20 minuta? Alarm, prijatelj... Čuda čine ;-)

Tekst priredila: Tea

среда, 4. јун 2014.

Iz perspektive astronauta



Da li ste ikada zamišljali kako izgleda Zemlja kada se posmatra iz svemira? Više ne morate da zamišljate. Tridesetog aprila ove godine Internacionalna svemirska stanica pokrenula je interesantan projekat, eskperiment o posmatranju Zemlje u visokoj rezoluciji (The High Definition Earth Viewing - HDEV). Svi korisnici interneta putem prenosa uživo mogu da posmatraju našu planetu očima astronauta. Četiri kamere visoke rezolucije postavljene su na spoljni deo svemirske stanice. Pošto su kamere zaštićene od temperaturnih promena, ovaj eksperiment će pomoći da se utvrdi kako radijacija Sunca utiče na instrumente koji se koriste u svemiru.

Ovde možete pogledati Zemlju uživo.


Broadcast live streaming video on Ustream


Komunikacija

Teško vam je da razumete neke ljude? Nailazite na kritike? Vrlo često vam se čini da vas drugi ne razumeju?
        Odnosi sa drugim ljudima su jako komplikovani. Jedan od uzročinka te komplikacije je nedostatak komunikativnih veština. Ne slušamo se!
Da bismo uspešno komunicirali potrebno je da uložimo napor kako bismo u potpunosti razumeli poruku koju nam je sagovornik uputio. Učenje komunikativnih veština omogućava da razumemo sagovornika i situaciju, pomaže nam da razrešimo konflikte koje imamo, izgradimo međusobno poverenje, uopšteno da izgradimo kvalitetnije odnose sa drugim ljudima.
Komunikacija je uspešna onda kada razumemo emocije koje se kriju iza poruke koju nam je sagovornik poslao. Veština uspešne komunikacije se sastoji iz sposobnosti neverbalne komunikacije, pažljivog slušanja, sposobnosti upravljanja stresom, sposobnosti prepoznavanja i razumevanja sopstvenih emocija ali i sagovornikovih.
ü  Slušajte – slušanje ne podrazumeva samo razumevanje reči koje nam sagovornik šalje već i emocija koje se kriju iza poruke. Slušanjem se šalje poruka sagovorniku da ga razumemo i poštujemo; kreira se bezbedno okruženje u kom se mogu izneti nove ideje, problemi... Saveti za pažljivo slušanje:
o   Fokusirajte se na sagovornika, pratite njegove neverbalne znake
o   Potrudite se da ne prekidate sagovornika – slušanje sagovornika nije isto kao i čekanje vašeg reda da govorite!
o   Potrudite se da budete otvoreni za ono šta sagovornik govori – ne osuđujte i ne kritikujte, probajte da razumete osobu!
o   Demonstrirajte da vam je stalo do sagovornika i do onoga šta vam govori.
ü  Neverbalna komunikacija – facijalna ekspresija, pokreti tela (gestovi), kontakt očima, stav, ton glasa, disanje, napetost mišića su sve manifestacije govora tela koje značajno utiču na komunikaciju. Obratite pažnju na ove male znake koji mogu da ukazuju na pravo značenje poruke koju nam sagovornik šalje. Naučite da posmatrate ljude, pratite kako se ponašaju. Probajte da odgovorite na pitanje da li je poruka koju primamo u skladu sa  govorom tela sagovornika. Pri obraćanju pažnje na neverbalnu komunikacija vodite računa o individualnim razlikama između ljudi: uzmite u obzir kulturu iz koje osoba potiče, uzrast, pol, stepen obrazovanja... Sve su to faktori koji utiču na načina na koji se poruka šalje. Saveti kako da unapredite svoju neverbalnu komunikaciju:
o  Koristite govor tela koji je u skladu sa porukom koju šaljete – govorom tela otkrivamo stepen istinitosti našeg iskaza, potrebno je da postoji usklađenost između reči koje govorimo i našeg neverbalnog ponašanja.
o Prilagodite neverbalnu komunikaciju kontekstu u kom se nalazite – koristite različito ponašanje u zavisnosti od toga gde se nalazite, sa kim pričate, kada...
o   Iskoristite neverbalnu komunikaciju kako biste podigli svoje pozitivno raspoloženje – ako se osećate nervozno: podignite glavu, ispravite leđa, dišite opušteno... Tako ćete delovati samouvereno i bolje ćete se osećati.
ü  Primenite strategije za uspešno nošenje sa stresom – konflikti sa drugim ljudima mogu da budu vrlo stresni i da izazovu negativne emocije i frustracije kod nas. Kako bismo izbegli produbljavanje problema potrebno je da naučimo da se smirimo u konfliktnim situacijama i da primenimo strategije kojima možemo sami sebe da smirimo i ublažimo negativnost date situacije:
o  Prepoznajte kada ste pod stresom – telo će vam signalizirati kada ste pod stresom u odnosu na drugu osobu, hvatajte te signale. Da li su vam mišići napeti? Da li plitko dišete? Da li vam se ruke znoje? Sve su to znaci da postoji nešto u trenutnom razgovoru sa sagovornikom što vam ne odgovara.
o  Napravite pauzu kako biste se smirili pre nego što nastavite sa razgovorom kako ne biste produbili konflikt. Angažujte svoja čula, zamislite neku prijatnu sliku, probajte da dišete duboko...
o   Budite spremni da napravite kompromise
o  Složite se da se ne slažete – ako ne možete da nađete rešenje problema a ne biste da nastavite debatu, napustite datu situaciju.
ü  Postanite svesni svojih emocija – svesnost naših emocija sada i ovde, tj. u situaciji u kojoj se nalazimo je ključ uspešne komunikacije. 

Teks priredila: Tea

среда, 28. мај 2014.

Vrste anksioznih poremećaja

U psihologiji i psihijatriji je danas prepoznato više različitih oblika poremećaja kojima je u osnovi iracionalni strah.
-      Generalizovani anksiozni poremećaj – ovaj poremećaj karakteriše javljanje konstante brige i strahova koji onemogućavaju osobu da obavlja svakodnevne aktivnosti. Osoba koja ima problem sa generalizovanim anksioznim poremećajem ne može da kontroliše svoju brigu, iako bi to volela... No, uverena je da brigom može sprečiti nastanka ozbiljnijih posledica nekog događaja. Osobe koje imaju ovaj problem često imaju probleme sa nesanicom, napetošću, glavoboljom, problemima sa organima za varenje...
-       Panični poremećaj – osnovna karakteristika paničnog poremećaja je često javljanje paničnih napada koje karakteriše:
o   Preplavljenost intenzivnim strahom
o   Osećanje da se gubi kontrola ili da osoba ludi
o   Bolovi u grudima/osećanje podrhtavanja srca
o   Osećanje da ćemo se onesvestiti
o   Poteškoće sa disanjem
o   Hiperventilacija – prebrzo i preduboko disanje kojim se snižava nivo ugljen – dioksika u krvi čija je posledica sužavanje krvnih sudova u koži (bledilo) i mozgu (vrtoglavica, problemi sa koncentracijom).
o   Podrhtavanje tela
o   Mučnina ili stomačni problemi
o   Osećanje kao da lebdimo tj. da smo odvojeni od ostatka sveta
Panični poremećaj se često javlja sa agorafobijom tj. strahom od otvorenog prostora jer se osoba plaši da će dobiti napad panike na javnom mestu i da joj niko neće pružiti pomoć.
-      Opsesivno – kompulzivni poremećaj – osobe koje imaju simptome opsesivno – kompulzivnog poremećaja ispoljavaju probleme sa neželjenim mislima koje provociraju strašnu nelagodnost i strah i koje jedino mogu da iskontrolišu određenim radnjama ili rečima. Tako osoba može misliti da konstatnim pranjem ruku i to nekoliko puta može sprečiti nastanak određene zaraze...
-      Socijalni anksiozni poremećaj – osnovne karakteristike ovog poremećaja su strah od negativne evaluacije od strane drugih ljudi. Osoba sa ovim poremećajem ima strah da će ljudi loše misliti o njoj, da će se „izblamirati“ ispred drugih i da ona to neće moći da podnese. Strah od negativne procene može da bude toliko intenzivan da će osoba potpuno izbegavati kontakte sa drugim ljudima i javna mesta gde je izložena pogledima i procenama drugih ljudi.

-      Posttraumatski stresni poremećaj – poremećaj koji se javlja posle traumatskog događaja, određen je simptomima ponovnog proživljavanja traume, razdražljivošću, agresivnošću...

Tekst priredila: Tea

Znaci i simptomi anksioznosti

Anksiozni poremećaji su u stvari grupa različitih poremećaja kojima je u osnovi strah koji nije zasnovan na realnosti. Neki ljudi imaju strah od otvorenog prostora, neki se plaše zaraza, drugi imaju intenzivne napade straha koji prerastaju u paniku, dok drugi konstantno brinu... Iako postoje različite forme anksioznosti zajednička karakteristika svima njima je javljanje straha ili zabrinutosti u situacijama koje većina ljudi ne smatra opasnim i izazovnim.  

Emocionalni simptomi
Fizički simptomi

Intenzivno osećanje straha

Pojačano lupanje srca

Problemi sa koncentracijom

Znojanje

Napetost, tenzija

Stomačni problemi

Očekivanje najgoreg ishoda

Vrtoglavice

Razdražljivost

Pojačano uriniranje ili dijareja

Uznemirenost

Kratko disanje

Alarmiranost – traganje za znacima opasnosti

Napetost mišića


Glavogolje, problemi sa spavanjem i opšti osećaj umora


Tekst priredila: Tea

Anksioznost


Anksioznost je stanje koje svako sa vremena na vreme iskusi kada se suočava sa izazovnim sitaucijama, prema tome anksioznost je automatska reakcija našeg organizam na opasnosti koje nam prete i ako je u normalnim granicama može da bude korisna za nas jer nam pruža energiju i motivaciju da se suočimo sa problemima. Ali, ako ovo stanje potraje duže (posebno ako izazovna situacija prođe) i ako su simptomi intenzivni i onemogućavaju nas da vodimo kvalitetan život tada možemo reći da imamo problem sa anksioznošću. 
Odgovorite na sledeća pitanja i ako na većinu pitanja odgovorite potvrdno najverovatnije imate probleme da kontrolišete anksioznost i da ste na putu da razvijete anksiozni poremećaj.
  1. Da li ste stalno nervozni, napeti?
  2. Da li vas anksioznost onemogućava da obavljate svakodnevne obaveze?
  3. Da li ste opterećeni brigama za koje znate da su nerealne?
  4. Da li verujete da će se nešto loše dogoditi ako ne uradite neki ritual?
  5. Da li izbegavate određene aktivnosti i sastanke sa ljudima jer vam izazivaju anksioznost?
  6. Da li vam se nekada iznenada javi napad panike?
  7. Da li verujete da živimo u opasnom svetu i da opasnost vreba sa svih strana?
Teks priredila: Tea


уторак, 27. мај 2014.

Smisao za humor i međuljudski odnosi

Duhovitost nije čudotvoran lek kojim možemo da poboljšamo odnose sa drugim ljudima ali putem humora možemo da prevaziđemo određene probleme u komunikaciji i da smanjimo napetost i tenziju koje su normalan pratilac međuljudskih odnosa. Zajedničkim smejanjem, šaljenjem možemo da formiramo snažniju vezu sa drugom osobom, možemo da umanjimo napetost i tenziju u međusobnom odnosu. Šaljenjem na račun određenih situacija možemo pomoći jedni drugima da uvidimo drugačiju perspektivu problema, drugačije da interpretiramo situaciju što posledično može dovesti do rešenja problema. Duhovitost nam pomaže da budemo kreativniji i aktivniji. Smejanje nas puni energijom te možemo da budemo spremniji da se lakše suočimo na neprijatnim situacijam

1.   Smanjite konflikte humorom – konflikti su normalni pratioci odnosa sa drugim ljudima, jedan od načina na koji možemo da umanjimo njihov efekat i da popravimo odnose jeste da upotrebimo humor bez sarkazma i ironije. Humorom se neutrališe konflikt tako što postajemo spontaniji, opušteniji, tolerantniji...
2.   Vodite računa o tome da sve strane učestvuju ravnopravno u šalama – smejanje ne ismejavanje! Humor u odnosima treba da bude podjednako zabavan za obe strane, obe strane treba da uživaju! Onog momenta kada vam parnter kaže da mu vaše šale ne odgovaraju i da mu je neprijatno – PRESTANITE SA NJIMA! Zapitajte se:
a. Da li vam je cilj da iskomunicirate pozitivna osećanja – ili šalama želite da ispoljite svoju ljutnju, frustraciju?
b.  Da li ste mirni, povezani sa partnerom?
c.   Da li ste sigurni da će vaš partner razumeti šalu?
d. Da li ste svesni emocionalnog tona vašeg glasa dok se šalite? Da li ste svesni neverbalnih poruka koje šaljete? Da li odajete pozitivne signale?
e. Da li ste osetljivi na neverbalne signale koje emituje vaš partner? Da li mu je neprijatno?
3.   Ne koristite šale da biste prikrili svoje emocije – humor je koristan samo ako se upotrebljava za suočavanje sa stresom no postaje kontraproduktivan kada njime pokušavamo da sakrijemo emocije koje stvarno doživljavamo jer time možemo samo još produbiti konflikte i stvoriti zabunu – ne zaboravite čovek uvek emituje svoje prave emocije.

Tekst priredila: Tea

Smisao za humor

Sećate li se kada ste se zadnji put iskreno nasmejali? Kako ste se posle osećali? Da li ste bili rasterećeni? Opušteni? Zadovoljni? Istraživanja pokazuju da je smeh jedan od prirodnih mehanizama za borbu protiv stresa i da ima brojne pozitivne zdravstvene efekte.


Uticaj na organizam
Uticaj na mentalno zdravlje
Uticaj na socijalne odnose
Jača imuni sistem
Pruža osećaj prijatnosti i entuzijazma

Osnažuje odnose sa drugima


Smanjuje nivo hormona stresa

Smanjuje nivo straha i anksioznosti
Privlači druge nama

Smanjuje osećaj bola

Smanjuje nivo stresa
Unapređuje timski rad
Opušta mišiće
Popravlja raspoloženje

Smanjuje konflikte i tenzije


Prevenira nastanak kardiovaskularnih problema

 Smanjuje brigu
Utiče sa jačanje grupne veze

Teks priredila: Tea

понедељак, 26. мај 2014.

Unapredite mentalno zdravlje tako što ćete voditi računa o sebi

Kako bismo vodili fleksiblan život i bili mentalno zdravi treba da vodimo računa o sebi i svojim potrebama. Ne dozvolite da vam se stres i problemi u životu nagomilavaju. Uradite nešto za sebe. Budite u kontaktu sa svojim emocijama i potrebama. Ako vodite računa o sebi bićete spremniji da se suočavate sa životnim izazovima i da ih uspešno razrešite.
Staranje o sebi utiče na oslobađanje endorfina u mozgu, supstanci koje su zadužene za stvaranje osećanja prijatnosti i zadovoljstva u životu. Pored fizičke aktivnosti kojom utičemo na oslobađanje endorfina, možemo ih osloboditi i kada:


Pomažemo drugima – pomaganjem drugima stvaramo osećaj korisnosti i svrsishodnosti.


Razvijamo samodisciplinu – samokontrola je jedan od faktora koji utiče na osećanje zadovoljstva sobom i životom. Vežbajte da budete disciplinovani i organizovani.


Učimo i otkrivamo nove stvari – RADOZNALOST JE IZGRADILA SVET! Nikada nije kasno da naučimo nov jezik, upoznamo novu kulturu, običaje


Uživamo u lepotama prirode i umetnosti – istraživanja pokazuju da šetnja prirodom može čuda da učini u smanjivanju krvnog pritiska i intenziteta stresa. Oplemenjujte svoj duh umetnošću: čitajte knjige, slušajte prijatnu muziku, slikajte...


Primenjujemo strategije za upravljanje stresom – relaksirajte se, budite fizički aktivni, prihvatite stvari koje ne možete da izmenite a izmenite one koje možete


Ograničimo upotrebu nezdravih mentalnih strategija kao što je briga – zapamtite stalnim razmišljanjem o problemima i kako nije fer što se to vama dešava ne dovodi do rešavanja problema, to samo stvara negativne emocije. Naučite strategiju stopiranja brige – uvedite pravilo da ćete brinuti samo 15 minuta dnevno i to u istom periodu a u međuvremenu vodite zdrav i produktivan život.


Budete kreativni – radite ono šta vam prija, a ako nemate razvijte hobi, probajte da otkrijete šta je to što vas opušta i radite to! Angažujte svoja čula što više možete.


Nabavite kućnog ljubimca ili provodite više vremena sa onim kojeg već imate – staranje o životinjama stvara osećaj prijatnosti koji nastaje iz činjenice da smo nekome potrebni


U svoj planer napravite prostor za lenstvovanje i obavljanje aktivnosti koje su zabavne – igranje i uživanje u životu nije luskuz već potreba!


Razmišljajte o pozitivnim stvarima u vašem životu, sigurno nije sve crno. Setite se svih lepih događaja u životu, vaših uspeha...

Tekst priredila: Tea